>
>>>
VEŠOVIĆ Veliše RADOSLAV - JAGOŠ (Bukova Poljana, 1891. - 15.01.1968.), doktor filozofije, teolog, profesor i pisac. Rodio se u mjestu Dolovi-Bukova Poljana, od oca Veliše Lukina i majke Stoje (rođena Petrović, sa Kosora-Kuči). Osnovnu školu završio je u Barama Kraljskim. Dalje se školovao u Beranama, Skoplju, Solunu i Prizrenu gdje i završava Bogoslovsko-učiteljsku školu 1910.godine. Kao stopiendista ruske vlade, završio je Duhovnu akademiju u Kijevu 1914.godine.
>
>>>
KATANIĆ Raiča MILUTIN (Božiće, oko1720. – Zlorečica, 1790.), knez Vasojevića u drugoj polovini XVIII vijeka. U narodnoj tradiciji i velikom broju istorijskih izvora pominje se kao knez Milutin ili, prema ocu Milutin Raičević.
Milutin je unuk popa Katane, sin kneza Raiča i mlađi brat kneza Mirčete Raičeva Katanića. Nakon smrti njegovog brata Mirčete (oko 1768.godine), na Milutina prelazi kneževska titula, a samim tim i glavarstvo u dijelu plemena u Nahiji.
Period vladavine braće Mirčete i Milutina Raičevih (druga polovina 18.vijeka) u literaturi i narodnom predanju naziva se „doba dva Raičevića“. Dr Ilija Jelić tvrdi da su u tom periodu, kneževi Mirčeta i Milutin imali razrađeno zakonodavstvo „gotovo po svim pravnim granama“ i da su se po njemu upravljali. Čim je preuzeo vođstvo u plemenu, po Tomašu Kataniću, Milutin je otišao u Skadar da protestvuje kod vezira protiv nasilja pećkog paše, koje čini nad narodom u dolini Lima. Od vezira je dobio ferman da omeđi svoje „vojvodstvo“, poznato pod nazivom „Granice Milutina kneza“, koje je jedno vrijeme imalo neku vrstu autonomije. Zbog naziva„ vojvodstvo“ za teritoriju koju je smatrao vasojevićkom, Milutina Raičeva pojedini izvori titulišu kao vojvodu Vasojevića. Glavne tačke teritorije Vasojevića koje je tada omeđio knez Milutin bile su: „Međukomlje – gdje je zabio ćuskiju i zakopao dva tovara ugljena, pa preko Mojana, ostavljajući pola ovoga sebi a pola Kučima, pa na Trojan više Gusinja. Odatle vododjelnicom u Rugovo na Kućišta, pa na Murgaš, odatle je granica pošla i srela se u Musinu jamu na izvoru Lješnice, pa Lješnicom u Lim. Na lijevoj obali Lima označena je međa u Crvenu Stijenu pa u Krivi Do i pravac u Taru na Mateševo priključujući Bare i druge planine kolašinske svojoj zemlji“. Odatle se granica povlačila plemenskim granicama sa Moračom, Rovcima i Bratonožićima, do Nožice a odatle u Komove.
>
>>>
POPOVIĆ (Mihajlović) Vukašina JOSIF (Zagrađe, 1810.- Zagrađe, 1865.), pop, jedan od prvih kapetana u Vasojevićima. Sin je uglednog narodnog prvaka popa Vukašina Mihajlovića, kojeg je strijeljao Đul-beg Šabanagić 1825.godine u Beranselu. Josif je prvu pismenost stekao u manastiru Đurđevi stupovi kod igumana Mojsija Zečevića. Jedno vrijeme je proveo na školovanju i u Srbiji, pa je, za ono vrijeme, stekao znatno obrazovanje. Iz njegovih sačuvanih pisama vidi se da je bio veoma pismen i da je imao smisla za literarno kazivanje.
U burnom vremenu sredinom XIX vijeka svakako je prva ličnost, u oblasti oko današnjih Berana, bio pop Josif Popović-Mihajlović. Iako je bio nevasojević tj. Srbljak (porijeklom iz Kuča) to mu nije smetalo da bude prihvaćen od cijelog naroda toga kraja. Kada je 1857.godine knjaz Danilo imenovao prve kapetane u vasojevićkoj Nahiji jedini kapetan Srbljak (Ašanin) bio je pop Josif. Tada mu je povjerena kapetanija Ravni Has, koja je bila teritorijalno najveća i obuhvatala je sva sela na desnoj strani Lima: Policu, Budimlju, Dapsiće, Petnjik, Luge, Zagorje, D.Ržanicu, Kaludru, Rovca i Šekular. Predvodio je narod ovoga kraja u svim bojevima onoga vremena: 1830, 1854, 1859,1861, 1862. „On je bio i sveštenik i umješan vojni komandant i mudar narodni starješina“. Gavro Vuković za njega kaže da je vojvodi Miljanu „u svim njegovim preduzećima bliži i svesrdni saradnik, nego koji mu drago vasojevićki glavari“. U delegaciji je 1858.godine kod knjaza Danila, sa ostalim vasojevićkim glavarima. Njegov potpis se nalazi na svim dokumentima i onovremenim obraćanjima iz Donjih Vasojevića, uz potpise igumana Nikodima i ostalih prvaka.
>
>>>
Sudbina i istorijske prilike odredjuju covjekov put i opredeljenje. Ovo je presudno uticalo na i na igumana Mojsija Zecevica. Znak koji ga je usmjerio koji nikada nece biti izbrisan odredio je i sudbinu njegovog plemena Vasojevici.
Duhovnik i politicar koji je dobro znao snagu neprijatelja ali nikada nije odustajao os svojih zamisli i svog sna. Bio je vitez krsta i slobode i kako rece Batric Marjanovic "I jeste bio borac i krvnik turski kakav se samo pamti"
Evo sta je odredilo Mojsijev zivotni put:
>
>>>
U Lijevoj Rijeci Vasojevići su mirno živjeli sa ostalim plemenicima, ali ne i sa susjednim plemenima: Kučima, Bratonožićima, Rovčanima i Moračanima. Tako, jednom prilikom, Kuči dovedu Turke u Lijevu Rijeku, koju popale i razruše do temelja, a stanovništvo protjeraju na nekoliko godina. Neka bratstva se za stalno iseliše, kao: Karadžići u Drobnjake, Đurovići u Crmnicu, Bojići u Moraču, a jedan dio Dabetića (Morakovaca), kao Marojevići i Ćorovići, u Župu nikšićku.
U to vrijeme (vrijeme rata između Turaka i Venecije za prevlast nad tvrđavom Kandijom na Kritu, 1645-1669, takozvani Kandijski rat, u kome su učestvovala, za novac, i brdska plemena na strani Mlečana), knez Stanoje Nikolin Dabetić – Rajević, iz sela Kami, sa ženom i sinovima bježi u Rovca kod svoga tasta kneza Ivaniša. Tamo boravi dvije godine, sve dok Stanoja ne izdade knez Ivaniš begu Ljuboviću. Beg Ljubović ubija Stanoja i dva mu sina. Njihove žene odvode u ropstvo, u Mostar. Stanojeva žena Stana iz Mostara piše pismo svome djeveru Otašu, opominjući ga da je došlo vrijeme da osveti svoga brata i sinovce. Otaš odlazi sa još trideset Vasojevića na kulu kneza Ivaniša, gdje je bio i beg Ljubović sa trideset pašajlija, kupeći harač nakon devet godina. Sve ih poubijaju, kao i kneza Ivaniša sa njegova dva sina. Tom prilikom je poginuo i Komnen Koljević, pobratim Otašev.