Godine 1925. kralj Aleksandar posjetio je Berane i tom prilikom, u pratnji vasojevićkih prvaka, i nemanjićku lavru, manastir Đurđeve Stupove, zadužbinu župana Prvoslava, sina velikog župana Tihomira a sinovca Svetog Simeona Nemanje, sjedište jedne od prvih episkopija, koju je osnovao 1219. godine Sveti Sava, po dobijanju autokefalnosti za srpsku crkvu.

Ispred manastira kralja je dočekala i kaluđerska bratija na čelu sa igumanom Josifom (Lekićem), rodom iz Kralja.

Dok je kralj Aleksandar sa posebnim zanimanjem razgledao zdanje, pomno slušajući o istorijatu manastira, iguman Josif je rekao kralju:

- Veličanstvo, i vaši preci su iz mojih Kralja, iz Vasojevića.

Kralj je to prećutao, ali Lekić je opet ponovio:

- I vaši preci su iz Kralja, veličanstvo.
- Znam, oče, znam - izusti kralj, pomno gledajući ostatke fresaka i krsteći se pred ikonom Svetog Georgija.

Malo kasnije, opet će prota Josif:

- Vaši preci su Kovačevići iz Kralja, veličanstvo.
 Znam, oče, znam - odgovori kralj, započinjući priču o brdu Rastovac iznad manastira, tako nazvano po Rastku Nemanjiću (Svetom Savi), kako bi izbjegao dalji nastavak ovog dijaloga o porijeklu dinastije Karađorđević koja potiče iz sela Kralja, iz Gornjih Vasojevića.

Milutin Osmajlić