Smatra se da je selo ime dobilo po tome što su na ovom mjestu bile najljepse njive,lijepe kao baste sa cvijecem, na vodama Perucice, Kuckaje i Zlorecice.  Mozda se zbog ovih rijeka Djuliće prvo  zvalo Medjurijecje gde je postojalo mnostvo vodenica oko kojih je uvijek bilo vema  živo. Dulici su okruzeni planinskim vijencom Komova- Zeletinom i Asancem (Djulicki katuni).

Ranije je kroz Djulice prolazio Nemanjica put, koji je u drugom kraku od Konjuha preko Ceceva dalje preko Kuti vodio ka Decanima, Skadru i Vrmosi. Dr Miomir Dasic navodi turski izvor da su stanovnici Zle rijeke i Plava bili  zaduzeni za odrzavanje puta i tvrdjave Medun jos u vrijeme sultana Mehmeda Hana zbog cega su uživali povlastice i bili oslobodjeni davanja djece u janicare.

Da u su ovi putevi postojali i odrzavani i mnogo kasnije dokazuje jedna anegdota iz Djulica iz sredine  18 vijeka kada su cobani iz Djulica trjerali ovce na zimovnik  u Bosnu i naisli na neku babu koja je imala preko 100 godina i bila malo pogluva. Kada su joj objasnili da dolaze sa Zle rijeke iz Djulica pitala ih je: A boga`vi, izdizete li na Asanac?. Zatim se nasmijala i pitala: Nosite li kantar?, aludirajuci na obicaj da se meso od stoke koja se satirala niz stijene dijelila seljanima da bi se tako obestetio gazda. Te noci je jos pitala: melju li vitlovi na Medjurijecje? (Usce Kuckaje i Perucice) Strakcu li kola podno Omanova dola? Sije li se psenica rogosija u Plane (zaseok Djulica). Poslije ovoga starica je zacutala. Pred polazak cobana nazad u Vasojevice pokusase da doznaju jos nesto, ali starica se samo ponavljala . Dodala jos: Idu li kola preko Svilenoga brda (Siljeva glava) i idu li kola podno Stavnoga dola?

Za vrijeme poplava 1952 na uscu Kuckaje i Perucice voda je otkrila mlinski kamen od «vitlova na medjurijecju» objasnjava Svetislav Tojo Vuceljic u svojoj knjizi Kosutice i bratstvo Vuceljica