Gledas Jerinju, vrh Sjekirice,
dok Krs ti velji – Komlje potire:
prozori tvoji, usred svanuca,
broje dimove seoskih kuca!

Pod tobom teku rijeke dvije,
rijetko blago: dva vode toka,
jedna je komska a druga nije,
ona je suza plavskoga oka.

Na laste sjecas i proslu jesen,
dok sam te gledao sa vrh Balja;
i tako dugo – slikom zanesen,
zastao zamor, dok Lim se valja!

Grlico bijela, budi mi ista
ko nekad sto bi – vesele cudi
mijena vodom, svjeza i cista,
varosi moja, zdravo mi budi!

U meni traju ulicne cesme,
cetiri cesme – brbocu svima:
davno nestale, ko eho pjesme;
varosi draga da`l te jos ima?

Knjazevcem dari Nikolu kralja,
ratnike pale – s dva obeleska,
s granitnog vrha, orao s Balja,
golgotu gleda ko muke Hrista! …

Mani hirove, novotarije,
sacuvaj obraz od zla sto jase
i nedaj da te nista ubije:
lici na pretke – minule nase!...


Momcilo M. Labovic

iz knjige VIDICI I TAMNICI (god. 2012)