Prije skoro 172 godine, Vasojevići iz  Lijeve Rijeke, na čelu sa starim crnogorskim oficirom, četovođom Milutinom Dabetićem, odbranili našu najveću svetinju Pećku patrijaršiju. 

Na samom izlazu iz Rugovske klisure prema Peći, na obali Bistrice vijekove vjkuje Pećka patrijaršija. To je, ustvari, kompleks od četiri crkve: Svetih Apostola, Svetog Dimitrija, Svetog Nikole i Svete Bogorodice Odigitrije. Pored crkava i priprate tu se nalaze i konaci.

Nakon prisajedinjenja Lijeve Rijeke Crnoj Gori (1837), za vrijeme Petra Drugog Petrovića Njegoša, ljevorečke čete, kao i ostale naoružane grupe napadale su Turke i osvajale njihove teritorije u dolini Lima, koje su potom držali pod svojom upravom. Plodno Polimlje bilo je izvor života za vasojevićko pleme (na sličan način kao i zetska ravnica za druga crnogorska plemena) koje ih je privlačilo za naseljavanje, bez obzira na još jako prisustvo Turaka, čiju vlast ionako nisu poštovali. Srpski narod iz oslobođenih djelova Vasojevića u očima svoje još porobljene braće u Metohiji bio je i duhovna i oružana zaštitnica.

 Tako je bilo i na Vidovdan 1839. godine. Na dojavu kaluđera iz Pećke patrijaršije, po manastirskom momku, da će na taj dan Turci napasti tu veliku srpsku svetinju, stari crnogorski oficir Milutin Dabetić, sa svojom četom odlazi za Metohiju.

U ranu zoru, prije liturgije posvećene svetom knezu Lazaru i kosovskim junacima i velikomučenicima, uslijedio je napad Turaka i Arbanasa. Došlo je do žestoke borbe. Napadači, iznenađeni otporom iz manastira i konaka, dali su se u bijeg, ostavivši za sobom nekoliko mrtvih. Pogiboše i dvojica Vasojevića.

Ljevorečani su se dali u poteru za zulumćarima niz rijeku Bistricu, gdje gine od turskog kuršuma četovođa Milutin Dabetić, u narodu poznat i po nadimku Osmanlija. Turci su mu potom odsjekli glavu i odnijeli je paši u Peć. Tek na intervenciju engleskog vicekonzula u Novom Pazaru Nikole Radonjića Vasojevića glava je vraćena u Patrijaršiju. Iguman i kaluđeri su Osmanliju sahranili u manastirskoj porti, pominjući ga u svojim molitvama kao junaka koji je u odbrani narodne svetinje dao svoj život. Crkvena zvona su tužno odjekivala čitav dan, što zbog 450 godina od Kosovskog boja, što zbog žalosti za poginulim Vasojevićima, jer je toga dana svetinja odbranjena od paljenja i rušenja.

Tuga je zavladala i pod Komovima. Nije se zadugo pjevalo, igralo i guslalo jer je Lijeva Rijeka zbog pogibije svojih plemenika bila u dubokoj žalosti. Milutin Dabetić Osmanlija je, inače, rodonačelnik brojnog bratstva u Vasojevićima, koji sa ponosom nose prezime Osmajlić, kao uspomenu na svog junačkog pretka.

MILUTIN OSMAJLIĆ