Skupio  se veliki narod na Brodu u Konjusima. Podignuta je crkva pa došao vladika sa Cetinja da obavi osvećenje crkve. Po završetku osvećenja vladika je dao prilog crkvi i zahtijevao od imućnijih domaćina da i oni daju prilog da se nabave ikone i crkva ukrasi.
Kada su priložnici završili davanje, vladici je prišaom Radič Babović zvani Ćuto, dao je svoj prilog i zamolio vladiku da baci anatemu na Baboviće ukoliko se budu međusobno ženili i udavali. Vladika ga zapita zašto to radi, a Ćuto će:


- Svijetli oče, mi smo mnogo razmnoženi. Raseljeni smo po Vasojeviću i Srbiji. Ni mi stari dobro ne znamo ko je od koga. Nećemo da budemo prijatelji nego braća, da se međusobno ne  uzimamo i ne vjenčavamo, jer bi nam to donijelo veliko zlo bratstvu. Zato te molim, učini kako ti kažem.
Vladika pristane. Ćuto pozove prisutne bratstvenike Baboviće. Skinu pojaseve i privežu jedan za drugi i njima opašu crkvu. Lijevom rukom se uhvate za pojaseve, a desnom se počnu krstiti. Vladika je uzeo krst i kandilo i u ophodu oko crkve izgovarao molitvu i kroz nju dodavao da se Babovićima zabranjuje sklapanje braka i vjenčanje međusobno.
Ćutu ovo nije dovoljno, pa vikne:
-Kuni, vladiko!
-Moje je da čitam molitve, a ti kuni i bacaj anatemu na tvoje potomstvo!-reče, priljut, vladika.
Na ove riječi Ćuto poče da kune:
-Ko od Babovića uzme sestru, da Bog da, da mu se sve skameni, da Bog da, da od svoje ruke pogine, da Bog da, da mu potomke niz vodu fataju, da Bog da, da mu potomci u ludu kuću završavaju. Da Bog da, da ga po prstu kazuju, da Bog da, da ga krv bratska razguba!
Tako Ćuto proklinje, a Babovići dodaju:
-Amin, Bože!
-Dosta je, Ćuto, ne kuni više-reče vladika.
-Nije, vladiko! Da bog da, da mu se desi i gore!
-Amin, Bože!-prihvatiše Babovići.
Vladika zapisa u crkvene knjige, da se Babovići ne mogu uzimati između sebe.
Ovo predanje sačuvano je do današnjeg vremena, a Babovići ga poštuju.

Raoslav D. Babović
Miljan V. Babović
BRATSTVO BABOVIĆI