Nikola Radonjić Vasojević, rođen je 1797. godine, u Lopatama u Lijevoj Rijeci, od oca Staniše i majke Jovane, rodom iz Gornje Morače, svoju "buduću" kneževinu je nazvao Holmija - imenom neobičnim za Vasojeviće. Sam je tvrdio da se vasojevićka plemena po planini Kom zovu Holmija, što znači brda. Riječ "holm" izvedena je iz crkveno-slovenskog jezika, a znači isto što i riječ "hum" (uzvišenje na ravnici, brdo ili planina).

Da li je Nikola Vasojević bio avanturista, samozvanac ili istinski borac za slobodu srpskog naroda u Vasojevićima? Mnogo ima protivurječnosti u njegovoj biografiji, ali je njegova glavna ideja bila da se između Srbije i Crne Gore osnuje mala kneževina Holmija, sa oko par stotina hiljada stanovnika, uglavnom vasojevićkog roda, koji nijesu htjeli, kao nezavisno pleme u to vrijeme, da se ujedine ni sa jednom od ove dvije kneževine.

 

 

Ovaj samozvani knez, inače engleski vicekonzul u Novom Pazaru, tražio je pomoć od Francuske, Poljske i Vatikana, želeći da u svome kraju stvori čvrsti centar propagande katolicizma i kulture među srpskim pravoslavnim narodom, što bi bilo protivno ruskim interesima u Crnoj Gori. Tako je rođen jedan od najfantastičnijih projekata na crnogorskom, tj. vasojevićkom tlu - država, po planini Kom nazvana Kneževinom Holmijom.

Fantastičniji od samog projekta bio je njegov izvođač - čovjek koji je inženjersku akademiju završio u Rusiji; pobjegao iz ruske u tursku vojsku;  radio za kneza srpskog Miloša na projektovanju vojnih utvrđenja;  bio engleski vicekonzul;  od Njegoša, koji mu je pjesme posvećivao, dobio titulu "knez Vasojevića"; čovjek koji je sa igumanom Mojsijom Zečevićem pregovarao da li Vasojevići trebaju da pređu u katoličanstvo, dok ga je Vatikan sumnjičio da je turski špijun?! Grci su ga, pak, smatrali za ruskog agenta.

Nikola Radonjić Vasojević, nesuđeni glavar Holmije, svoju zagonetnu biografiju okončaće zagonetnom smrću, 30. maja 1844. godine, u selu Donji Zagarač kod Podgorice. Ubili su ga Njegoševi perjanici, braća Vuko i Todor Toroman i njihov rođak Mićo Toroman. Sahranio ga je lično Petar Ćupić, a knjaz Danilo je, 1857. godine, naredio da se njegov grob "izravna".

Nikola i njegova žena Anastasija, Ruskinja, imali su četvoro djece - sinove Aleksandra (Altomana), Ranislava i Svetislava, i ćerku Jelisavetu. Svetislav je imao, čak, političke ambicije, i jaku želju da se nametne kao nasljedni knez Holmije - zemlje brda!

 

Milutin Osmajlić