Mitar Bakić je rođen 1852. godine u selu zabrđu kod Andrijevice, u kući, koja potiče od vasojevićkog bratstva Novakovića, od oca Zarije, čuvenog junaka i plemenskog kapetana, i majke Marte, rođene Asanović. Osnovnu školu i Bogosloviju završio je na Cetinju, kao najbolji đak prve generacije. Školovanje nastavlja na Duhovnoj akademiji u Kijevu.

Naime, po završetku trećeg razreda Duhovne akademije, nakon izbijanja Nevesinjske puške i crnogorsko-turskih ratova 1876-1878., u kojima je učestvovao i bio pisar u štabu vojvode Miljana Vukova, nastavio je školovanje u Petrogradu, i studije završio 1877. godine. Naredne godine, na ruskom jeziku, objavio je dvije knjige: "Crna Gora pod upravom vladika" i "Crna Gora najnovijeg vremena", sa podnaslovom "Danilo Prvi, knjaz i gospodar slobodne i nezavisne Crne Gore i Brda", upoznavši rusku intelektualnu javnost sa malom pravoslavnom knjaževinom na Balkanu.

 

Nakon Rusije, Mitar odlazi na školovanje u Ženevu, gdje usavršava francuski jezik. Govorio je nekoliko stranih jezika: ruski, francuski, turski i grčki,  a služio se i latinskim. Po povratku na Cetinje, bio je postavljen za privremenog, a ubrzo i za stalnog sekretara Ministarstva inostranih djela. Godine 1883. postavljen je za otpravnika poslova u Carigradu umjesto Gavra Vukovića, i na toj dužnosti ostaje sve do 1887. godine, kada se vraća na Cetinje, gdje je kraće vrijeme bio profesor Bogoslovije. Početkom1890. godine bio je postavljen za člana Velikog suda na Cetinju, ali je iste godine, po smrti otpravnika poslova u Carigradu, Dimitrija Plamenca, postavljen na njegovo mjesto, a od 1896. za izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra Knjaževine Crne Gore u Carigradu. Na ovoj dužnosti ostaje sve do iznenadne smrti 13. avgusta 1903. godine.

Za vrijeme službovanja u Turskoj, Mitar Bakić je organizovao dvije uspješne posjete knjaza Nikole sultanu Abdul Hamidu. Prilikom prve posjete 1883. godine, sultan je poklonio crnogorskom knjazu palatu na Bosforu, zvanu Emirgijan, građenu u turskom stilu, sa 80 seba. U tome "Karadag- Saraju", stanovali su, tokom školovanja, mnogi đaci iz Crne Gore. To je bila i ljetnja rezidencija poslanika Mitra Bakića,  inače doajena diplomatskog kora i ličnog prijatelja sultana Abdul Hamida, preko čije je vlade uspio da postavi Dionisija, Srbina, za prizrenskog mitropolita, i zaštiti protjerane đake iz beranske nahije sa školovanja u Prizrenskoj bogosloviji zbog podrške "raskralja Milana Obrenovića". Ovakvim radom Mitar Bakić je podigao ugled crnogorske diplomatije, svrstavši se u red diplomata visokog ranga. Svojom erudicijom i visokim obrazovanjem, služio je svojoj Crnoj Gori i svome narodu, u burnim vremenima na prelazu iz 19. u 20. vijek, vidjevši opadanje moći turske carevine, i svojim intenzivnim diplomatskim radom doprinio stvaranju balkanskog saveza i oslobađanju ostalih teritorija ispod turskog ropstva.

Poslanik Bakić je bio privremeno sahranjen u ruskoj crkvi u Carigradu. Sahrani su prisustvovali mitropolit Mitrofan Ban, sin knjaza Nikole - Mirko, ruski ministar inostranih poslova Ščeglov, visoki turski dostojanstvenici, čitav diplomatski kor, crnogorski đaci iz Emirgijana i veliki broj građana Carigrada. Novoizabrani kralj Srbije, Petar Prvi Karađorđević, u svom telegramu knjazu Nikoli, kaže: "U smrti poslanika Bakića vidim veliki gubitak za svo srpstvo, koje je u njemu imalo iskrenog zastupnika".

Poslije tri godine, posmrtni ostaci poslanika Mitra Bakića,  preneseni su u njegovo rodno Zabrđe kod Andrijevice

Milutin Osmajlić